Ona druga...
I evo, po ko zna koji put, sedim... i cekam…da se cuju fanfare
sa mog telefona... i da prestane ovo stezanje u grudima, da nestane ova teskoba
koja mi se sve vise uvlaci u kosti kako koji sat odmice… Pokusavam da se
koncentrisem na knjigu koju toliko zelim da procitam, ali hvatam sebe kako se
po ko zna koji put vracam na pocetak stranice, jer reci koje citam ne mogu da
nadglasaju moje misli… (Dalje)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi