Srce od stakla
Srce od stakla i Blondi... Veče na reci, odsjaj svetla na vodi... Misli lutaju, prepliću se neka prošla i sadašnja vremena…
Usputna primedba koje se prisećam… Kako to da sam se tako naprasno zatelebala… Imam čudnu potrebu da nadjem odgovore na retorička pitanja…
Ponekad se i ja pitam... kako to da sam za tako kratko vreme, prosto u trenutku bila toliko sigurna u svoja osećanja... ja, koja inače sve dobro promišljam, analiziram, preispitujem… tako pragmatična i racionalna ja...
Čini mi se kao da sam godinama bila isključena iz struje… a onda si naisao ti i vratio me stvarima koje sam oduvek volela, a koje sam skoro zaboravila, vratio si mene meni... Ne znam da li si svestan šta mi zapravo značis... vratio si u moj život muziku, knjigu, ćutanje i razmišljanje, razgovor... zadovoljstva kojih sam se odrekla... vratio si mi veru da postoje ljudi koji nisu promenili način razmisljanja uprkos životu, koji ostaju pri onome što smatraju ispravnim bez obzira na sve... koji razmišljaju o ljudima oko sebe i uživaju čineći im male radosti...
Zatelebana... sigurna sam da izgledam tako, ali to nije reč kojom bih opisala ono što mi se desava... jer iako možda ponekad izgledam i ponašam se kao zaljubljena šiparica, iza mog smeška i pogleda deteta postoji zrela žena koja ume da vidi mnogo toga… Jasno mi je da u zaljubljenosti ljudi često gube kompas, naročito kada je ona tako nagla i intenzivna… Sigurno je da me u prvom trenutku privukla neobičnost, različitost od drugih, i neverovatne podudarnosti, sličnosti… U medjuvremenu sam počela da upoznajem onaj deo tebe koji nisi spreman da pokažes često… I verovao ili ne, primećujem i ja mnoge stvari krajičkom oka… Vidim povremeno i onog zloću što kažes da se skriva u tebi… I povremeno me zaista zaboli neki njegov postupak ili reč… Ali i on je deo tebe…
Nebitno je da li sedimo uz reku i pričamo o nekim neobaveznim stvarima… ili te gledam kako zamišljeno gledaš u daljinu dok pijemo večernju kafu… Sada mi pade na pamet… da me neko pita šta bih ponela na pusto ostrvo da mogu da izaberem tri stvari, rekla bih mu: knjigu, olovku i papir… i tebe. Za potpun mir i zadovoljstvo ništa mi više ne bi bilo potrebno…
http://www.youtube.com/watch?v=EWFjyk8B1q0