Milion dolara
Postadoh iznenada svesna vrlo ocigledne stvari – ovde pisem samo kad sam tuzna i uzdrhtala od strepnje... Onakva kakva sam kada nisam pored tebe... Jos jedno vece u tisini sobice...hiljadu misli, onaj poznati osecaj praznine... Pokusavam sebe da smirim i uhvatim onu racionalnu nit koju u ostatku svog zivota tako cvrsto i sigurno drzim, a koja mi tako bespovratno izmice kada si ti u pitanju...
Govorim sama sebi kako preterujem u suludim emocijama i detinjastim razmisljanjima, ceznji za tobom, nezasitosti tobom...Kako verovatno veceras necu zaspati sa usnama na tvojoj kozi, i da to nije nista strasno, samo treba izdrzati nekoliko sati...a u dalekoj pozadini uma bojazljivo se cuje glasic onog tracka nade koji nikako ne uspevam da ucutkam: „Ipak, mozda ce me pozvati...ne smem da zaspim...mozda me pozeli veceras...“
Govore mi ljudi za koje mislim da im je stalo da sam premija, da vredim milion dolara, da zasluzujem samo najbolje, sve sto pozelim...A ja se pitam kako to da jos niko nije pozeleo taj milion... I kako to da pored toga sto svi jednoglasno tvrde ja i dalje drhturim sama i cekam... I ponovo citam sta sanjas I sta ti se dogadja… I pomisljam da kucnem poruku, a onda stajem…ne, necu ovaj put…uspecu kad tad da nateram sebe da sacekam tebe, da te ne maltretiram, vreme ce proci, bar to je sigurno…I kada budes spreman, javices se…
Koliko god zelela da budem potpuno onakva kakva jesam, shvatila sam da
moram da se obuzdam…jer cu jednog dana preterati I izludeti te dovoljno da me
oteras…a to ne zelim, jer bih tada potonula nazad u dubinu sebe I nestala
ovakva kakva sam I kakva se sebi svidjam…I danas mi je na pamet pala jedna
misao, dok sam se pitala sta sam Bogu zgresila da se rodim ovako luda I sto ne
mogu da budem obicna, drugacija, nekomplikovana, onakva kakvu me mnogi
vide…shvatila sam – kada ne bih ovoliko patila zbog za nekog beznacajne stvari
kao sto je vece bez tebe, ne bih bila u stanju ni da osetim one visine do kojih
se vinem kada sam sa tobom…I zato sam resila da I dalje trpim ovo strujanje
kroz vene koje me obuzme ovakvih veceri, jer ako je to cena za ovo sto osecam
kada sam srecna, onda je ta cena zapravo vrlo mala… Jer tada se zaista i osećam kao milion dolara...