To sam mogla da budem ja....
Juce me pogodilo... Rekvijem za gospodju J.... film okarakterisan kao komedija.... sto je mogao da okarakterise samo neko ko ne zna kako je to kada posle pola zivota provedenog sa nekim ostanes sama... kada se ugasi svetlo i izgubis tlo pod nogama, utones u neprobojnu tamu... kad se svet okrene naglavacke i vise nista nije isto... kad ne vidis nista oko sebe, sedis u rupi, u tunelu, a nigde nema svetla... I prepoznala sam sebe u mnogim scenama, setila se kako je bilo tada... Zaboravis da se smejes... zaboravis da pevas... places kada si sama... a kada te neko pita kako si, kazes: Dobro sam, sto?
A onda je dosao on... Doneo svetlost, pesmu, smeh... Ucinio si da pronadjem onu sebe koja sam nekad bila i koja sam uvek zelela da budem... Zbog njega nisam gospodja J.... Kupam se u toj radosti, uzivam u svakom dodiru, pogledu, osmehu... Svakog dana, svakog casa, svakog trenutka...
indeed though it is characterized as a comedy and fiction, it doesn't seem like one. luckily i had to grade my essay on it so i watched it. i can tell there are hidden depth and movie makers' professionalism made Jelena's scrambled mental state seem so real that i could feel it myself.
Autor Kate — 29 Maj 2017, 11:23