Demoni moji nasusni....
Sedim ovde i gledam kako nisam prisutna u tvojoj stvarnosti.... Potpuno nepotrebna i suvisna.... mora da ti izgledam kao pacenica... cutim... ne govorim....sedim i ne cujem se..... ne bunim se zbog dvocasovne tisine i ignorisanja..... jesam li.... pacenica..... Ili suvise zaokupljena sobom... ili kukavica koja ne sme da kaze ni reci.... jer se plasi... da bi neka moja rec povecala bes koji ne razumem.... koji odbijas da podelis sa mnom ... I pitam se..... znas li.... jesi li svestan... kako je biti kolateralna steta... sedeti naoko mirno dok demoni haraju mojim umom... sama sebi sam smesna...
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi