Ćutnja
Tišina u kasni sat… Miris vina i cigarete… Prebirem po uspomenama, toliko njih za kratko vreme… Poklonio si mi toliko… slike proleću ispred zatvorenih očiju… Tvoja ruka na mom struku dok igramo uz dixy, a cela sala gleda u nas, u mene, u tebe… Ti glavni frajer, ja glavna riba….Rekao si: ti nisi prva žena sa kojom sam ovde, a ja sam igrala kao nikad u životu, samo za tebe… Suludi DJ, tekila i medovača i moj osećaj slobode dok se prepuštam ritmu u prepunom klubu gde smo ti i ja sami, a ti se smešiš i uživaš u meni…. Sledeće - Cesaria i primedba: kada si poslednji put polupijana sedela u tri ujutru i slušala ovakvu muziku… Nikad, nikad do tebe…Toliko toga nikad do tebe… Sunce, bazen, tvoja ruka na mom struku, prvi toliko željeni dodir posle večnosti: hoćemo da idemo?... Tvoje odmahivanje glavom i toliko puta izrečene reči: čudo si ti, T.T… Da, moja sposobnost da pamtim je moje prokletstvo, jer slike se stalno vraćaju i podsećaju… Neko je mene poslao tebi, neko je tebe poslao meni…
Ako je strast, proći će, rekao si... Ako ne prodje, ljubav je... I nije, nije prošlo... I neće... Jer i sad, kao i na samom početku, osećaj je isti kad vidim tvoj broj na telefonu… Zvuk fanfara još uvek natera krv da mi jurne u glavu i sveže čvor u utrobi… Još uvek hrlim tebi svaki put sa istom radošću, željom… I dalje samo jedan tvoj dodir, pogled, osmeh ceo svet stavlja u ravnotežu… Kažeš da sam čudna kad se priljubim uz tebe i zatvorim oči… Kako ne razumes… tu, pored tebe, sve nestaje i sve je kako treba… Tu imam sve što mi je potrebno da budem srećna...