Zelena trava srebrne boje
Prizemna kuća sa velikim dvorištem i ogradom od kovanog gvožđja... zeleni travnjak i terasa sa roštiljem i dugačkim stolom sa klupama... Po dvorištu jurcaju bernardinac i zlatni retriver, a na krpari ispred ulaznih vrata sklupčane spavaju dve mačke... Čuje se muzika i pesma veselog društva... miriše roštilj... On nasmejan toči društvu domaću rakiju, ona sedi zavaljena u zelenoj režiserskoj stolici i uživa gledajući ga kako dominira scenom...
On joj ponekad dobaci nasmešen pogled izgovarajući neku šovinističku šalu na njen račun, dok gleda u kolena koje vire iz kratke suknje...
Usta govore kako je on veliki mačo, a oči govore koliko jedva čeka da ostanu sami...
A onda noć... društvo se razišlo... ona stoji na rubu travnjaka i udiše miris noćnih frajli... On joj prilazi s leđa i grli je… tako stoje dugo bez reči, dok njegova brada golica njen obraz...
I dalje se čuje muzika... sada mnogo tiša... on je ljubi u vrat i šeretski pita: Je li dama za ples?....Ona se izuva i plešu uz poznati ritam po vlažnoj travi koju svetlost meseca boji srebrno...